Ono što me najviše rastužuje u 21. veku nije AI. Nisu ni deca na igricama. Nego to što smo se odrekli Jupitera. Zamenili veru za večeru. Tako se govorilo. I zato sve što smo saznali o sebi u poslednjih dvadeset i kusur godina nismo saznali. Samo smo izmislili novu, prihvatljivu istinu. Onu uz koju smo se na brzinu ratosiljali samokritike i objektivnosti. Zaplivali smo guglom umesto knjigama. Prepoznali se u afirmacijama umesto u negacijama. Ali dobro… Trebalo nam je. Eto, recimo, i ovo što sam sada napisala, “trebalo nam je” – pravi je Jupiter. Pokušaj da svemu da smisao, nađe…
Venera u Ovnu – Praskozorje ljubavi
Venera je u Ovnu. Kada Venera uđe u Ovna, budi se proleće – a sa njim i onaj najstariji princip ljubavi koji srećom opstaje uprkos vremenu, teorijama i ideologijama. A to je, Ljubav mora zauvek ostati mlada. Zauvek nedosanjana do kraja, zauvek željena kao prvog dana. Ljubav mora biti zvezda vodilja, i ništa drugo joj ne pristaje. Jer ljubav nije nešto što se može. Ljubav je baš ono što se ne može. Koliko je lakše biti nesrećan u ljubavi. Patiti. To može svako. Čovek se najlakše navikne na ono što nema. Ali ako nakon nekog susreta ceo svet dobije boje…
Ludilo je vasiona, a racio je jedno omanje selo
U tom selu ljudi žive, reklo bi se, dobro. Svi se znaju. Kuće uredne, misli kao putokazi služe samo da potvrde ono što su i sami hteli. Moja stvarnost je stvarnost svih i tačka! Tako bi se svako poneo a kako su slušali samo istomišljenike nisu ni znali koliko im se stvarnosti razlikuju. Tu nema naglih zaljubljivanja ni glasnih pitanja. Nema ‘nisam se nadao’, jer nada remeti red. Razumno je bezbedno. Kapije sela se zatvaraju na vreme, razgovori završavaju gde treba, a strastima se stalo na put istog dana kad i vešticama i seoskim prorocima. Seljani imaju sat. Kažu da…