Danas je na nebu kvadrat Venere i Marsa. Oba u mentalnim znacima (Blizanci i Devica) te su mnogi ovih dana na ivici. Mnogo teksta, reči, misli, ideja, sa jedne i mnogo obaveza, taskova, stavki na drugoj. Spremamo se za more – to su stavke. Pravim ovaj sajt i biram fontove kao Venera mladiće u neka srećnija vremena. Jedan mi font (Mars u Devici, tipografija) bude previše pretenciozan, drugi je infantilan, evo ovaj mi se sviđa. Da se čita kao knjiga. Ne volim ove sada popularne krompiraste fontove. Ajde što su okrugli nego mi deluju nezainteresovano. Sa njima reč „Zaborav“ se čita isto kao i „ventilator“. Žali bože kaligrafske tradicije! Kinezi očajni. Ono šilo koje bi se zabadalo i ostavljalo trag samo je nestalo. Kakva je to pobuda 21. veka da Marsa izbije iz naših glava, da sve bude okruglo? Možda je ipak samo faza. Tranzitnih sedam ipo godina Urana u Biku pa smo se i mi zaokruglili, baš kao i fontovi. Automobili izgubiše one prave uglove, sve je oblo. No na papir i dalje možemo da se posečemo dok nam ga ne ukinu sa Uranom u Blizancima – jer ovaj digitalni papir ‘sačuvaće Amazonsku šumu’ dok se otvaraju novi rudnici i od čitavih regiona prave skladišta za otpad. Font koji sam izabrala i preko kog sad letite pogledom zove se Esteban. Da, muškarac je. Mladić rekla bih. Argentinac. Napravila ga je Anđelika Diaz po uzoru na manuskripte Jorge Alfredo Diaz Estebana. Nešto duše je ostalo i kada se preselio na papir.
Argentina kao rodna zemlja dragog Sabata, zagledanog u beskraje Borhesa i Kortasara koji me je prvi ohrabrio da pišem kratke priče dok sam studirala, nekako nema konkurenciju u izboru fonta. Jer kako reče Voland, „Rukopisi ne gore!“ i kada ih spalimo digitalnom erom, taj duh ostaje. A tamo gde ga nije bilo smislićemo da bude ‘lepo’ jer snage (Marsa) nema. Kao i ovaj kvadrat Venere i Marsa. To ne znači da neki emotivni odnos nema snage, već nema snage ako nema malo Argentine u sebi. Živog i sirovog duha, koliko sreće toliko i tuge, koliko lepote toliko i ružnoće koju ne diramo da nas podseća da je sve oko nas perfektno nesavršeno. Don’t cry for me Argentina, the truth is, I never left you…